Loading

Izleti

 

 

 

 

 

 

Posjetite grad Split, palaču rimskog cara Dioklecijana i staru gradsku jezgru uvrštenu na popis UNESCO-ve zaštićene svjetske baštine.

Punih 17 stoljeća traje priča o Splitu, još otkako je rimski car Dioklecijan odlučio baš na tom poluotoku blizu velikog rimskog grada Salone izgraditi palaču u kojoj bi u miru proveo posljednje godine svoga života. U tih 1700 godina Palača je polako postajala i postala grad, koji danas mami bogatom tradicijom, veličanstvenom poviješću, ljepotom prirodne i kulturne baštine.

Dioklecijanova palača i cijela povijesna jezgra Splita na spisku su svjetske baštine UNESCO – a još od 1979., i to ne samo zbog izvanredne očuvanosti same Palače, nego bar jednako zbog toga što Palača i njezin grad (ili grad i njegova Palača, kako vam drago) i dalje žive punim životom. U toj strukturi vidljivi su i još uvijek živi svi povijesni slojevi od starog Rima, preko srednjeg vijeka do danas. Šetnjom kroz drevni grad moguće je putovati kroz vrijeme, promatrati vrhunske primjere antičke arhitekture poput Peristila, srednjovjekovne romaničke crkvice i gotičke palače, renesansne portale plemićkih kuća, barokne fasade, sve do moderne arhitekture izvanredno uklopljene u bogatu baštinu.

 

 

 

 

 

 

 

Na putu za grad Split posjetite i grad Solin, kolijevku hrvatske povijesti, grad izgrađen na ostacima Salone, antičkog glavnog grada rimske provincije Salona. Ne zaobiđite amfiteatar u Saloni.

Solin je prvotno postojao pod imenom Salona i bio je grčka kolonija osnovana u 3. st. pr. Kr., a zatim i rimska.
O salonitanskoj prošlosti postoji uistinu mnogo podataka i mogle bi se ispisati stranice, no da se shvati veličina Salone, dovoljno je reći nekoliko činjenica.
Salona je imala 60 000 stanovnika i bila je četvrti po veličini grad u Rimskome Carstvu. Bila je središte provinicije Ilirik, a kasnije i nadbiskupsko središte ovih krajeva.
Prvi solinski biskup, bio je sv. Dujam. Salona je pala pod navalom Slavena i Avara u 7. stoljeću, no još nije precizirana godina njenog pada zbog različitih dokaza.
Još i dan danas traju iskapanja nekad veličanstvenog grada, koji je bio značajan i u starohrvatskoj i starokršćanskoj povijesti. On se navodi kao mjesto prvih pokrštavanja Hrvata
te se rijeka Jadro koja protječe Solinom navodi kao ,,hrvatski Jordan”, u bazilici Sv. Petra i Mojsija je okrunjen hrvatski kralj Zvonimir, a kraljica Jelena Slavna je podigla dvije crkve,
od kojih jedna još uvijek postoji iako je nekoliko puta uništena, ali svaki put obnovljena, te je najstarije marijansko svetište u Hrvata,
te mjesto posjeta pape Ivana Pavla II. 4. listopada 1998.

Značaj Salone je upravo to što većina Salone nije pod Solinom kao što je to slučaj u drugim gradovima te se još mnogo toga nalazi pod zemljom samo zbog nedostatka svijesti,
ljudi i novca. No, nedavno je pokrenuta ideja da se pokuša staviti Salonu pod zaštitu UNESCO-a, u nadi da će se tako sačuvati naše zaboravljeno nacionalno blago.

 

 

 

 

 

 

Na putu za Split nalazi se i Kliška tvrđava, jedna od najistaknutijih hrvatskih utvrda, svjedok burne hrvatske povijesti i višestoljetne borbe za neovisnost. S Klisa se pruža predivan pogled na Split i okolicu kao i na obližnje otoke.

Kliška tvrđava jedan je od najcjelovitijih primjera fortifikacijske arhitekture u Hrvatskoj.
Nalazi se na strateški važnoj poziciji u istoimenom mjestu Klis u Splitsko-damatinskoj županiji, smještena je na prijevoju između Kozjaka sa zapadne strane i Mosora sa istočne strane.
Zbog svog strateškog položaja na prijelazu iz Splita u Zagoru i Bosnu, stoljećima su se na tom prostoru vodili bojevi za prevlast nad njime.
Kliška tvrđava predstavlja jednu od najistaknutijih utvrda u Hrvatskoj, a prvog puta se spominje već u 5. stoljeću,
ali svoju slavu ponajviše zaslužuje iz doba turskih ratova, kad se kapetan utvrde Petar Kružić sa svojim uskocima desetljećima odupirao pokušajima turskog osvajanja,
sve dok nije 1537. godine pala u turske ruke. Dotad je Klis s bližim okružjem ostao jedinim slobodnim dijelom Hrvatskog Kraljevstva na jugu, prava enklava.
Kliški prijevoj najpogodnija je točka komunikacije između srednjodalmatinskih gradova i zaleđa što će dodatno dobiti na važnosti u doba osmanske prisutnosti na tim prostorima.

 

 

 

 

 

 

 

Muzej Sinjske alke jedan je od najsuvremenijih muzeja u Republici Hrvatskoj. Svojim stalnim postavom doseže najviše muzejske standarde, kako prezentacijske tako i tehnološke. Brojni interaktivni sadržaji pobuđuju sva osjetila posjetitelja. To je suvremeno organizirana baštinska ustanova koja prezentira alkarske odore, opremu i oružje s multimedijalnim instalacijama, filmovima i sl. Priča koju Muzej Sinjske alke priča svojom arhivskom građom nezamjenjiv je dio povijesti Sinja i Cetinske krajine, duboko ukorijenjen u kolektivnu hrvatsku memoriju.
Osnovna misao vodilja Muzeja je da svakom posjetitelju približi nezamjenjiv doživljaj Sinjske alke čiju je vrijednost prepoznao i UNESCO uvrstivši je 2010. Na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Muzej Sinjske alke nominiran je za prestižnu nagradu EMYA – Europski muzej godine 2017.

 

 

 

 

 

 

Grad Trilj nalazi se uz obale rijeke Cetine. Nedaleko Trilja nalaze se ostaci rimskog vojnog logora Tiluriuma kao i ostaci utvrda Čačvina i Nutjak. Obavezno posjetite pet predivnih mlinica na rječici Grab, pritoku rijeke Cetine.

Trilj, cetinski “grad mostova”, utemeljen je u prapovijesti kod najpogodnijeg, a time i najvažnijeg prijelaza preko rijeke Cetine te, kasnije, na raskrižju važnih prometnih pravaca prema antičkim gradovima Saloni, Naroni i Argentariji.

 

 

 

 

 

 

 

Okružen Dinarom i Svilajom, uz plodno polje i u blizini Peručkog jezera, smješten je grad Vrlika. Prirodne ljepote koje ga okružuju širom otvaraju vrata turizmu, od aktivnog u planinskim masivima, do seoskog i ekološkog turizma u cijeloj Vrličkoj krajini.

 

 

 

 

 

 

Crveno i Modro jezero prirodni su fenomen dalmatinskog krša. Nalaze se na području grada Imotskog. Crveno jezero krška je jama te je jedno od najdubljih jezera u Europi. Modro jezero također je krška jama čija dubina oscilira ovisno o godišnjim dobima.